Ljeto bješe tad duže nego sad
Il' su dani duže kad si mlad?
Stari kraj... Prosut čaj... I odjednom sjaj
U tvome oku, kao tamni žad
Moj je nesuđeni kum dosipao rum
I sve je s uma krenulo niz drum
Dvoje nas... U taj čas... Ćutasmo u glas
Rijeka misli slila se u šum
Bembaše... Bembaše...
Onda bješe hlad gusći nego sad
Il' su sjene gusće kad si mlad?
Ispod njih kao stih jedan prijekor tih
Što tako rijetko dolazim u grad?
Dobar jaran moj... jasno... momak tvoj
Priča stara i mi svi u njoj
Stari drug, uzdah dug
I na vode krug
Tone sve u pjeni bisernoj
Bembaša... Bembaša...
Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila
Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna
Baš mi... baš ta... Bembaša
Što baš ti? Što baš ja? Digla se prašina
Čaršija tako šta ne prašta
Laži bjehu tad slađe nego sad
Il' to lakše padne kad si mlad?
On i ti? Ili mi? Proklet broj je tri
Uvijek je treći naposletku gad
I da susretnem te samo na minuta par
Jer, čujem kako pričas da sam car
I da znaš... Nisam baš... Još samo tajno naš
I sve bih trampio za onaj čar
Bembaše... Bembaše...
Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila
Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna
Baš mi... baš ta... Bembaša
Što baš ti? Što baš ja? Digla se prašina
Čaršija tako šta ne prašta
Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila
Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna
Baš mi... baš ta... Bembaša...
Što baš ti? Što baš ja? Digla se prašina
Čaršija tako šta ne prašta
Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna
Čaršija nikada ne prašta...