Ljeto bješe tad duže nego sad Il' su dani duže kad si mlad? Stari kraj... Prosut čaj... I odjednom sjaj U tvome oku, kao tamni žad Moj je nesuđeni kum dosipao rum I sve je s uma krenulo niz drum Dvoje nas... U taj čas... Ćutasmo u glas Rijeka misli slila se u šum Bembaše... Bembaše... Onda bješe hlad gusći nego sad Il' su sjene gusće kad si mlad? Ispod njih kao stih jedan prijekor tih Što tako rijetko dolazim u grad? Dobar jaran moj... jasno... momak tvoj Priča stara i mi svi u njoj Stari drug, uzdah dug I na vode krug Tone sve u pjeni bisernoj Bembaša... Bembaša... Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna Baš mi... baš ta... Bembaša Što baš ti? Što baš ja? Digla se prašina Čaršija tako šta ne prašta Laži bjehu tad slađe nego sad Il' to lakše padne kad si mlad? On i ti? Ili mi? Proklet broj je tri Uvijek je treći naposletku gad I da susretnem te samo na minuta par Jer, čujem kako pričas da sam car I da znaš... Nisam baš... Još samo tajno naš I sve bih trampio za onaj čar Bembaše... Bembaše... Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna Baš mi... baš ta... Bembaša Što baš ti? Što baš ja? Digla se prašina Čaršija tako šta ne prašta Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna Baš mi... baš ta... Bembaša... Što baš ti? Što baš ja? Digla se prašina Čaršija tako šta ne prašta Što baš ti? Što baš ja? Mali grad sve se zna Čaršija nikada ne prašta...