(Verse 1)
Stvaram svijet ispočetka...na beat stavim
Crnu kutiju i mičem slova ko Leedskalnin
Ali to je previše, nemogu ni stih shvatit
Ljudi bili su...jesu i dalje če bit prazni
Kome da ostavim moja djela? polako trulim
Gledam oblačno nebo i ja...konačno šutim
Dao sam vam živo biće a sad ga moramo ubit?
Nikada!.. zato skrivam se u Lockmanovoj rupi
Kolko godina vam treba do nas? kroz ovaj sveti put
Kolko života?..da nas nađete u svemiru
Ostavio sam putokaz dolje u brodskom dnevniku
Al ništa vam ne znači napisan na mojem jeziku
Nastrojen pjesnik u intergalaktičkoj oazi
Nastojim nas spasit ..al boje se tamne tvari
Male stvari nisu male, na ovom planetu laži
Sve ovisi o jedinki tupko... strast je naziv
A strah te gazi...žele mi uzet glas jer
Stvaram svijetove za organizme iz niže kaste
Zvjezdano dijete..bez imena, mjesta i klase
Kada odem dalje stvaram isto ko Frederic Myers
Signale...sa one strane.. šaljem u letu
I nastavljam projektirati kroz...nečiju pjesmu
Eskalacija.. neobičnih pojava na nebu
Svaki put, kad očekuju moj dolazak na svijetu
(Hook x2)
Vi niste samo prazni iznutra slušamo isti zvuk
Ja mu dajem život i ljubav jer imam viziju
Stvaram svoj svijet pa tako stvaram svoju istinu
Silazim sa neba i to sa, sazviježđa Sirius
(Verse 2)
Ne postoji smrt....shvati...osim za smrtnika
A postaješ taj samo ako se bojiš smrti znaj
Crna rupa sinko za mene je bila prvi znak
I dokaz ko ni jedan a toliko šupljih mrzi mrak
...Crpim zrak uzaludno...za slaba pluča
Ne mogu repat više...pa glazba mene sluša
Čeka me prazna kuča a slova spajam tuđa
Uz jednadžbe..van ovog vremena ko Ramanujan
..Cijeli heliocentrični sustav vidim
U vašim očima.. al ego je u sredini
Plavo nebo je privid, a mrak je.. svijetlost u biti
Zato gibam na turneju ko zemaljski sateliti
Predugo sam tu ko stalaktiti.. prastari šaman
Tako se osječam zato i moram otići danas
Vodim svijet sa sobom kojeg želi uništiti gamad
Jedna karta za Peru, i ključ od ..zvjezdanih vrata
Prestani lagat i nestani sada sebi govorim
Dijete sjeti se borbi....svemir.. sve mi govori
Nama nije bilo suđeno i... previše boli
Da odustanem odjednom jer ja...sve više volim
Sve tiše zborim..više nemogu ni pjesmu prat
Jer ja i ova stvarnost moramo prekinut vezu sad
Na svijetu sam, postaje sve usko čekam jednu kap
I čekam dalje, nervozan..u obliku fetusa
(Hook x2)
Vi niste samo prazni iznutra slušamo isti zvuk
Ja mu dajem život i ljubav jer imam viziju
Stvaram svoj svijet pa tako stvaram svoju istinu
Silazim sa neba i to sa, sazviježđa Sirius...