(Verse 1) Stvaram svijet ispočetka...na beat stavim Crnu kutiju i mičem slova ko Leedskalnin Ali to je previše, nemogu ni stih shvatit Ljudi bili su...jesu i dalje če bit prazni Kome da ostavim moja djela? polako trulim Gledam oblačno nebo i ja...konačno šutim Dao sam vam živo biće a sad ga moramo ubit? Nikada!.. zato skrivam se u Lockmanovoj rupi Kolko godina vam treba do nas? kroz ovaj sveti put Kolko života?..da nas nađete u svemiru Ostavio sam putokaz dolje u brodskom dnevniku Al ništa vam ne znači napisan na mojem jeziku Nastrojen pjesnik u intergalaktičkoj oazi Nastojim nas spasit ..al boje se tamne tvari Male stvari nisu male, na ovom planetu laži Sve ovisi o jedinki tupko... strast je naziv A strah te gazi...žele mi uzet glas jer Stvaram svijetove za organizme iz niže kaste Zvjezdano dijete..bez imena, mjesta i klase Kada odem dalje stvaram isto ko Frederic Myers Signale...sa one strane.. šaljem u letu I nastavljam projektirati kroz...nečiju pjesmu Eskalacija.. neobičnih pojava na nebu Svaki put, kad očekuju moj dolazak na svijetu (Hook x2) Vi niste samo prazni iznutra slušamo isti zvuk Ja mu dajem život i ljubav jer imam viziju Stvaram svoj svijet pa tako stvaram svoju istinu Silazim sa neba i to sa, sazviježđa Sirius (Verse 2) Ne postoji smrt....shvati...osim za smrtnika A postaješ taj samo ako se bojiš smrti znaj Crna rupa sinko za mene je bila prvi znak I dokaz ko ni jedan a toliko šupljih mrzi mrak ...Crpim zrak uzaludno...za slaba pluča Ne mogu repat više...pa glazba mene sluša Čeka me prazna kuča a slova spajam tuđa Uz jednadžbe..van ovog vremena ko Ramanujan ..Cijeli heliocentrični sustav vidim U vašim očima.. al ego je u sredini Plavo nebo je privid, a mrak je.. svijetlost u biti Zato gibam na turneju ko zemaljski sateliti Predugo sam tu ko stalaktiti.. prastari šaman Tako se osječam zato i moram otići danas Vodim svijet sa sobom kojeg želi uništiti gamad Jedna karta za Peru, i ključ od ..zvjezdanih vrata Prestani lagat i nestani sada sebi govorim Dijete sjeti se borbi....svemir.. sve mi govori Nama nije bilo suđeno i... previše boli Da odustanem odjednom jer ja...sve više volim Sve tiše zborim..više nemogu ni pjesmu prat Jer ja i ova stvarnost moramo prekinut vezu sad Na svijetu sam, postaje sve usko čekam jednu kap I čekam dalje, nervozan..u obliku fetusa (Hook x2) Vi niste samo prazni iznutra slušamo isti zvuk Ja mu dajem život i ljubav jer imam viziju Stvaram svoj svijet pa tako stvaram svoju istinu Silazim sa neba i to sa, sazviježđa Sirius...