Ako želiš, a ne želiš
Ako shvaćaš, a ne shvaćaš
Vjerojatno je po srijedi – ljubav
Kako da je pustim, da je više ne ljubim
I kako da joj kažem "ni ja tebe ne volim"
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja
Kako da je pustim, da je više ne vidim
I kako da joj kažem "U redu je,
Ni ja tebe više ne volim"
O moj Bože, zašto nemaš zapovijed
Na tom svetom kamenu
Pod brojem jedanaest, da me voli k'o ja nju
O moj Bože, zašto nemaš zapovijed
Na kamenu svetom tom
Pod brojem dvanaest, ona sa mnom a ja s njom
Kako da je pustim, da je više ne ljubim
Kad za život razlog je ona jedan jedini
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji ljubi nikad zalud ne sanja
Kako da je pustim, da je više ne čujem
Kad se samo njenom glasu k'o dijete radujem
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja
Ako želiš, a ne želiš
Ako shvaćaš, a ne shvaćaš
Vjerojatno je po srijedi – ljubav
O moj Bože, zašto nemaš zapovijed
Na tim svetim pločama
Na broju trinaest, zapisanu sreću nama
I kako da je pustim, da je više ne čujem
Kad se samo njenom glasu k'o dijete radujem
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja
I kako da je pustim, da je više ne ljubim
Kad za život razlog je ona jedan jedini
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja
Ako želiš, a ne želiš
Ako shvaćaš, a ne shvaćaš
Vjerojatno je po srijedi – ljubav
Kako da je pustim, da je više ne vidim
I kako da joj kažem "U redu je,
Ni ja tebe više ne volim"