Ako želiš, a ne želiš Ako shvaćaš, a ne shvaćaš Vjerojatno je po srijedi – ljubav Kako da je pustim, da je više ne ljubim I kako da joj kažem "ni ja tebe ne volim" Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja Kako da je pustim, da je više ne vidim I kako da joj kažem "U redu je, Ni ja tebe više ne volim" O moj Bože, zašto nemaš zapovijed Na tom svetom kamenu Pod brojem jedanaest, da me voli k'o ja nju O moj Bože, zašto nemaš zapovijed Na kamenu svetom tom Pod brojem dvanaest, ona sa mnom a ja s njom Kako da je pustim, da je više ne ljubim Kad za život razlog je ona jedan jedini Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća I da onaj koji ljubi nikad zalud ne sanja Kako da je pustim, da je više ne čujem Kad se samo njenom glasu k'o dijete radujem Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja Ako želiš, a ne želiš Ako shvaćaš, a ne shvaćaš Vjerojatno je po srijedi – ljubav O moj Bože, zašto nemaš zapovijed Na tim svetim pločama Na broju trinaest, zapisanu sreću nama I kako da je pustim, da je više ne čujem Kad se samo njenom glasu k'o dijete radujem Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja I kako da je pustim, da je više ne ljubim Kad za život razlog je ona jedan jedini Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja Ako želiš, a ne želiš Ako shvaćaš, a ne shvaćaš Vjerojatno je po srijedi – ljubav Kako da je pustim, da je više ne vidim I kako da joj kažem "U redu je, Ni ja tebe više ne volim"