Sa zimom svakom prilazi mi ona* Da zemlje naše hladno?om zasije I dok za preporodom njenim ?eznem Blistave vizije snova i gor?ine Odvla?e misli moje U kraljevstvima leda nestajem Magijom njenom hladnom op?injen Stazama kro?im zime i samo?e Koje za mene istkala je Svojim prstima bijelim I dok prilazim da poklonim se i kleknem Pred ledenom kraljicom iz davninam Sjetan vjetar šapu?e mi glasom njenim Kroz grane tamnih borova drevnih Tugu njenu pronosi Izvan dohvata smrtnika Njen sveti prijestol stoji Dva vuka bijela pod nogama njenim U veli?anstvensti njenom srebrnoj Opet sastajemo se „Sa zimom svakom uzimam ruku tvoju Poleti sa mnom nad planine osame i smrti“ Umiru?i u ljepoti besramnoj Tvoga daha sle?enog