Skender Kulenović - Stećak lyrics

Stećak mramorni ćuti govorom scena po boku, jači od kandža kiše, povampirenja i krađe. Njegov mjesec i sunce, što znače posmrtne lađe, davno su prevezli dušu, vjekuju sad u doku. Udaljili su se sad od njega i gradovi i sela. Vidik mu stvore listopad i koze što tu brste. Vjetar podsjeti i lijeske, i one se šapatom krste. Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred čela. Zašto sam došao ovdje, kad sve već ovdje piše? Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom dišem. Čuj, zvoni zrelo stablo – to lijes mi teše žuna. Stihove što još bruje dlijetlom po stećku svom stišaj, Pa, uspokojen, pusti neka ih pokrije lišaj, lezi pod stećak stiha bez prevoznika-čuna.