Skender Kulenović - Prh lyrics

To radi i rijeka. Iz zubala obalâ oslobađa se u ušću. I vrba. Kroz rasprs pupova lišćem iskipi joj nabrekla tuba. Tako i svoga pancira tjeskobu, od utrobe pupa gušću, u čahuri, maločas neživa, sad mala razapinje buba. To sad je mumiju drevni oživio mag sunca i kiselinâ. Oči, dvije žeđi, promoli prve. Nov grč, pa s gluhim škrgutom muke ramenima nadme prvi prsten stege – i strašna je mina. On prsne. I srećna, tad prvim pipcima dohvati sunčeve ruke. Još, pa još – i svoja. Al uzetog prha: cima iz balzama krila. Još prozirna do srca. Niču po njoj zvijezde i oblači je svila. U slasti uskrsenja i u čudu svijeta još ne zna kud bi, šta bi. Tad, jedva, razlepezi krila, ko da je vidjela buđenje lokvanja. Okuša prh pa, puna vječnosti, prhne u srećni svijet neznanja, pahuljica radosti, svemu u susret, maslačku, jeseni, žabi.