Stvarnost oko mene tvori sasvim novu priču Uz primitivizam svaka šansa pada u vodu Sumornu i tmurnu, nama skroz poznatu Duga je vječnost u kojoj razum nema smisla Još duža tišina u kojoj glazba nema zvuk Čak i nada bespomoćno skuplja svoja krila Lomi se od stijene i upija tu bol Ovo nije to čemu sam se nadao, ali ipak ne stojim sam Pored mene su povici koji glasno prkose tom ludilu Svi zajedno još jači kao nikad prije Neopisiv je trag u blatu, dublji i od samoga sna Neuništiva je želja jer je iskrena Stoga kročimo dalje hrabro bez oklijevanja Stvaramo jeku tu pod zvijezdama