Krenuo sam jer znam da moram... RetuÅ¡er sjene promatra jer jarko svjtlo kraja postalo je mutno. Hladi se krv, isprana sol, tama je prozirni sjaj, dalekih zvijezda tajne su bliže. Gdje stoji vrijeme, gdje stoji vrijeme duÅ¡e su sjene, u mraku se briÅ¡u, duÅ¡e ne diÅ¡u, prolivene tintom tom. Gdje stoji vrijeme, gdje stoji vrijeme. ZaÄin noći smraÄi Äas, spokoja Äin, suho svijetli ispirana sol, naÅ¡a bol. DuÅ¡e su sjene, u mraku se briÅ¡u, ssve duÅ¡e postoje da vakuum oboje. Krenuo sam jer znam da moram... Krenuo sam jer znam da moram... Krenuo sam jer znam da moram... Krenuo sam jer moram.