VeÄeras je nebo prekrasno zlatno, bogatstvo koje duÅ¡i uvijek Å¡apuće, svaki pokret je skladan i baÅ¡ savrÅ¡en. Taj doživljaj trenutka kojeg živimo u koricama uknjiženith tijela. Ovaj osjećaj tuge samo je prolazan... unovu kuće ljubavi dolazim, srce mi je put, sve Å¡to imam donozim, nosim u praznini koja iza mene prolazi... NaÅ¡ brodolom na platnu naslikan, ZamiÅ¡ljen je kako nestaje onoliko dugo dok ga se bude promatralo njemu vrijeme niÅ¡ta ne može... dok pod praÅ¡inom, zapravo ne okonÄa, sliÄnih brodova subina nije utjeha. Na licu se starost ispisuje, korito vremena dublje je, u snovima... mi smo zauvijek mladi! Dok nas ne ugleda staza koja Äeka kao toÄka na kraju. Mrak je svjetlo s druge strane Äistog lista za napisati neÅ¡to novo, kad ponovo brod doÄ‘e probudi me!