glavo moja krvlju oblivena nije lako pasti sa ramena glavo moja čela razbijena na sred puta opet zid, valja opet rušiti krvarim munje kujem, bije klin o klin krvarim... udri glavo, puca stena, krvav kamen do kamena ječi grlo, kraj je ovo, padam u svoj kamenolom na sred puta opet stena, al‘ od ove tvrđe nema
krije li to druga strana, blago cara Radovana krvarim munje kujem, bije klin o klin krvarim... udri glavo, puca stena krvav kamen do kamena ječi grlo, kraj je ovo padam u svoj kamenolom niče rana pored rane, na ramena sleću vrane zaratili kamen i ja, pa nastade živa prokletija