[Verse 1: D.R.]
I šta da radimo mi dalje? Kad će bolje ne znam!
Ko se diRa sve znam, život je pun problema
Ulice su prljave, al' peksina je cesta
što vodi u nebesa zbog šprice i tableta
I danas bitni slojevi k'o da smo iz srednjeg vijeka
Na čelu pečat ako s masom nećeš plesat'
Otišli su mnogi, neka im je laka zemlja
Previše je sjetan ovaj grad mrtvih želja
Moja duša jeca, budućnost bit će... neka
Imam oči kojim gledam život u rewindu tebra
Puno sam izgubio pa ne možeš me prepast'
Puno sam i dobio pa se možeš sjebat'
Nismo spremni da se mijenja stanje ovo, sve znaš...
Zadrtost vam ne da gledat' dalje od svog gnijezda!
Pišem elegije o svom gradu, neću prestat'
Gorka je ova zemlja gdje egoizam vreba...
[Ref.: D.R. & Ra-Jaddah (x2)]
I šta da ti pričam dalje... brate ne znam!
Propade nam cesta, ljudi bježe van iz mjesta!
Jedni su na travi, drugi su pod zemljom
Treći su pali bez dokaza... odjednom!
[Verse 2: Ra-Jaddah]
Pričali su bajke pa nas prevari realnost
Dan je svaki isti, bio gospodin ili šarKlo
Ljudi mentalno prazni, zaborave ono "nekad"
Jer se danas živi samo od petka za petak
Svakodnevnica pod maskom pa budi meni prijatelj
Skupa ćemo brate naći prave izlaze
Život pod rewindom, zaboravljamo danas...
Hoće ono prije - 30 godina nazad
Siluete sjećanja, brate nama fali sreća ta
I za najbliže sumnjam da su meni rodbina
Etiketa nostalgije otisnuta je na leđima
Da stekneš simpatije ovdje ne smiješ biti sam
Odijelo nije gospodin, haljina nije dama
život borba prava dok me ne proguta tama
Masa je pijun, igra pod komandom kralja...
Još jedna ispovijed pjesnika iz malog grada...
[Ref.: D.R. & Ra-Jaddah (x2)]
I šta da ti pričam dalje... brate ne znam!
Propade nam cesta, ljudi bježe van iz mjesta!
Jedni su na travi, drugi su pod zemljom
Treći su pali bez dokaza... odjednom!