Na tvojim vratima ne stoji ime
a momci sa automatima,
glume patuljke u vrtu
još si budan
sjediš uz prozor i promatraš grad u dolini
dolje je mirno i bezbjedno, stari moj
još uvijek satovi zvone
s remize su krenule jutarnje tihe kolone
izlaze novi izlaze naivni lakomi
njima se više ne gine
čuče u sjeni i čekaju sunce da sine
mali su stali i stisnuli zube
pa ne čuju trube i ne vide sijede što vode
iz crvenih magli ih mame fantomi slobode
junaci što lete u kljunu gavranu
više ne prijete
gavran je ptica slobode
a puku što ostane znalci su poslali rode