Abdulah Sidran - Slijepac pjeva svome gradu lyrics

Minula je kiša. Sad iz kan*la, sa tavana i ispod podova trošnih kuća u predgrađu bije smrad mišjih lešina. Koračam, ne tražeć naročit smisao u tom: slijepac sam, i dato mi je da vidim samo ono što drugi ne vide. Tako biva nadoknađena moja nimaština: prepoznajem, u južnom vjetru što me dotiče, glasove onih koji su napustili ovaj grad. Kao da plaču. U blizini, evo, miriše lipa. Znam: blizu je most, i drukčije će po njemu zvoniti korak i štap, sa više svjetla u zvuku. Zatim tu, pored moga uha, u trenu se sparuju svije muhe. Ponovo će žega. Obilaze me tijela, vruća, s mirisom postelje, s mirisom pohote. Koračam, govoreći s Bogom, kao da i sam uza me korača: “Zar iko od mene bolje poznaje ovaj grad? Od mene, Bože, kome si dao da nikad ne vidi onu koju ljubi?”